Nakon petnaest godina izbivanja filozofije iz arhitektonskog diskursa,  simpozij Proto/e/co/logic održan u Rovinju 6. i 7. kolovoza vratio je nazad u igru filozofska pitanja. Vrlo ambiciozna i vrlo hrabra ideja susreta najrecentnije, vruće filozofske misli – spekulativnog materijalizma, s prominentnim imenima arhitektonske teorije i produkcije, otvorila je niz iznimno zanimljivih tema o kojima ćemo vjerojatno tek još slušati. Ideja postaje još i hrabrija ako uzmemo činjenicu da su Alisa Andrašek i Bruno Jurčić okupili fascinantnu svjetsku ekipu da seminar održi usred ljeta u Hrvatskoj, koja nikad nije pokazivala osobit interes za teoriju arhitekture. No kako god, za sve postoji prvi put, a ovo bi, ustraju li organizatori na tome i dalje, doista moglo biti početak nečeg značajnog. Zanimljivo je da se i Enric Ruiz-Geli na početku svojeg predavanja osvrnuo na veliki potencijal koji bi hrvatska arhitektura mogla iskoristiti, a to je da nakon Barcelone postane novo žarište, epicentar mediteranske arhitekture. Unatoč izvjesnih uspjeha i zapaženosti hrvatske arhitekture na međunarodnoj sceni, sasvim je jasno da taj potencijal, koji se dosad kreativno izražavao prije svega intuitivno, mora stvoriti određenu teorijsku poziciju s koje bi mogao s jedne strane imati relevantnost i ozbiljnost na svjetskoj sceni, a s druge strane alat za vlastiti profiliranje i napredovanje kroz arhitektonsku kritiku, kako bi eventualno mogao zauzeti to svijetlo mjesto koje Ruiz spominje.